Vječna ljepota rođena iz mramora na egejskom otoku

Mjesto s kojega puca pogled na nepregledno plavetnilo Egejskog mora i pitoreskno ribarsko naselje Klima zrači nekom umirujućom energijom. Iznad mene se izdiže replika jedne od najpoznatijih antičkih skulptura na svijetu, Venere Milske (Afrodite). Pokrajnja staza vodi do svjetski poznatih ranokršćanskih katakombi, a nešto niže je antički rimski teatar u koji je nekad moglo stati 7000 ljudi. Dok hvatam hlad ispod 18 tisuća eura vrijedne replike od smole koju je prije četiri godine platila otočka rudarska tvrtka, razmišljam o tome koliko se samo povijesti natiskalo na tom komadiću otoka Milosa, jednoga od najljepših u skupini Ciklada. Grčki je zvizdan nemilosrdan, ali se ipak odlučujem na spuštanje makadamskom stazom među divlje masline. Nalazim ondje bijelu mramornu ploču na kojoj je na četiri jezika uklesano kako je upravo na tom mjestu pronađen kip koji je s vremenom izrastao u prototip i ideal ženske ljepote. Nekoliko dana prije posjeta užarenom Milosu u klimatiziranom uredu Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni pokušao sam dobiti odgovore na neka od svojih laičkih pitanja od Chrisanthi Tsouli iz Odjela za kolekciju skulptura. Između ostaloga, kopkalo me pitanje ima li u Afroditinom kipu svojevrsnog šireg simbolizma koji nadilazi ljepotu.

Replika kipa Venere Milske na Milosu

Otkrivanje Venere Milske i njezin put do Francuske

„Kip Afrodite pronađen je u blizini antičkog grada Melosa, gdje su se nalazili gimnazij i gradski stadion, glavna mjesta namijenjena za tjelesni odgoj, treninge i cjelokupni odgoj mladih. Uz kip je pronađen i natpis na kojemu stoji da ga je posvetio gimnazij, što znači da je podignut u sklopu te institucije. Nameće se logično pitanje – što Afrodita ima s gimnazijem? Posredno ima, zbog natjecanja za najljepšu božicu. Jer kip Afrodite u ruci drži jabuku, povijesni i mitološki simbol otoka Milosa, koji je još od 6. stoljeća prije Krista bio jedini otok u Egejskom moru koji je kovao vlastiti novac s otisnutom jabukom (na grčkom milo znači jabuka). Afrodita je nadzirala sportsko natjecanje. Ona kombinira ljepotu i utjelovljuje natjecanje“, pojasnila mi je posve logičnu simboliku Chrisanthi Tsouli.

Chrisanthi Tsouli

Kostas Paschalidis

Pavlos Kotronakis

Chrisanthi Tsouli i Kostas Paschalidis iz Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni i arheolog Pavlos Kotronakis / Snimio Dragan Nikolić

Kip Venere Milske početkom travnja 1820. godine slučajno je otkrio grčki seljak koji je kopao u svom polju, na mjestu koje se nalazi između istočnih vrata gradskih zidina nekadašnjeg antičkog Melosa i potpornog zida njegova stadiona. Naišao je na mramornu ploču ispod koje je bio zakopan kip u komadima, uz još neke manje impresivne skulpture. Otkriću je svjedočio francuski pomorac Olivier Voutier, zaljubljenik u arheologiju. Na otok je ubrzo stigao francuski mornarički časnik Damon D’Urville. Njegov brod potom je otplovio za tadašnji Carigrad, gdje je o značajnom otkriću obavijestio grofa de Marcellusa, pomoćnika francuskog veleposlanika markiza de la Rivièrea. Markiz se složio s time da se grof de Marcellus vrati na Milos i otkupi skulpturu. Ali prije nego je stigao natrag, seljak ga je već bio prodao lokalnim otomanskim moćnicima. Nakon dosta prijepora o tome tko je novi vlasnik vrijedne umjetnine, kip Venere Milske otok je ipak napustio u spremniku francuskog broda u svibnju iste godine. Plovio je istočnim Sredozemljem, zaustavljajući se u raznim lukama. Dana 1. ožujka 1821. markiz de la Rivière poklonio ga je francuskom kralju Luju XVIII. On ga je darovao Louvreu, gdje je odmah izložen u izvornome stanju i bez restauracije. Ostalo je povijest. Sve do danas kip je jedan od najvećih aduta globalno poznatog muzeja. U postavu Arheološkog muzeja u Plaki, najvećem naselju na Milosu, nalazi se replika poznate skulpture. Poklon je to francuske vlade. Dok sam na kraju prevrućeg dana ispijao hladni ouzo uz grčku mezu u jednom od restorana u glavnoj otočnoj luci Adamasu, lokalni arheolog Pavlos Kotronakis rekao mi je ono što misle mnogi njegovi sugrađani – sudbina originalne skulpture trebala bi se preispitati i ona bi u konačnici trebala završiti u Grčkoj. Koliko god situacija po tom pitanju pravno bila složena…

„Kip Afrodite pronađen je prije više od dva stoljeća. Kao i ostatak Grčke, Milos je tada bio pod osmanlijskom okupacijom. U situaciji kada ne postoje nužni zakoni ili su oni vrlo nejasni, seljak je nakon pronalaska kipa htio prodati nešto što je njegovo vlasništvo. To je posve shvatljivo. Međutim, prije 1820. godine nije postojala kategorija nacionalnog kulturnog blaga kao što je to slučaj danas. A 1821. godine počeo je grčki rat za neovisnost. Dakle, da je Venera Milska pronađena samo godinu dana kasnije, bilo bi gotovo nemoguće iznijeti tu skulpturu izvan Grčke jer smo postali neovisni od okupacijskih vlasti. Stvar je jasna. Nijedan artefakt prodan pod stranom okupacijom nije prodan prema zakonu“, bio je rezolutan Kotronakis.

Povrat skulpture gotovo neizvediv

Nasljeđe antičke Grčke temelj je zapadnoeuropske civilizacije. Slijedom toga može se reći i da je kip Afrodite zajednička europska baština. Za Grke je problem to što kip fizički krasi prostor prestižnog pariškog, a ne atenskog muzeja.

„Kip Venere Milske kupljen je u vrijeme kada nije postojala grčka država i kada nije bilo zakona koji zabranjuje izvoz antikviteta. Postojala je zakonska dozvola osmanlijskih okupatora. Dakle, razgovor o restituciji na tu temu nije jednostavan. U našem Ministarstvu kulture postoji služba zadužena za takva pitanja. Već desetljećima je na stolu i važna tema restitucije Partenonskih mramora, skulptura koje su početkom 19. stoljeća uklonjene s atenske Akropole. To je jedno od najdugovječnijih i najznačajnijih pitanja povrata kulturne baštine u svijetu. Dakle, mnogo je toga više u pitanju od kipa Venere Milske. Od skulptura tu je i Nika sa Samotrake i još dosta toga“, naglasila je Chrisanthi Tsouli.

Katakombe na Milosu jedno su od najznačajnijih podzemnih svetišta ranog kršćanstva

Plaža Sarakiniko na Milosu svojim Mjesečevim krajolikom svjedoči o vulkanskom porijeklu otoka

Antičko rimsko kazalište iznad ribarskog sela Klima

Stijena u obliku zeca kao turistička
atrakcija / Snimio Dragan Nikolić

Jedini put kada je kip Venere Milske napustio Pariz bilo je 1964. za potrebe izložbi u Tokiju i Kyotu. U Louvreu ga godišnje pogleda više od sedam milijuna turista. Napravljen je od snježnobijelog i prozirnog parskog mramora. Visok je tek malo više od dva metra. Ne zna se pouzdano kada je skulptura isklesana, ali pretpostavlja se da je riječ o 2. st. pr. Krista. Nedostaju joj obje ruke, lijevo stopalo i ušne resice.

„Jedan od glavnih argumenata koji kip Afrodite čine jednim od najvažnijih u helenističkoj umjetnosti jest njegova vrlo dobra očuvanost. Gotovo je netaknut i ima glavu, što nije čest slučaj kod drugih skulptura. Riječ je o jednom od remek-djela jer kombinira neke elemente ranije umjetnosti Praksitela, jednog od glavnih kipara klasičnog razdoblja iz 4. stoljeća, s trendovima helenističkog razdoblja. Praksitel je prvi napravio kip potpuno gole Afrodite. Pomalo je neobično za helenističko razdoblje da Afrodita pronađena na Milosu nije potpuno gola već je polunaga. Možda je razlog tome taj što je kip napravljen od dva dijela spojena ispod struka. Da je bila potpuno gola, vidio bi se spoj u sredini. Možda je zato donji dio tijela prekriven odjećom. I možda upravo činjenica da Afrodita nije potpuno naga još više naglašava ženstvenost i senzualnost figure. Kip prati trendove tzv. S pokreta. Linija tijela poprima oblik slova S pa se postiže prirodna ravnoteža i dojam pokreta. To je trend helenističkog razdoblja, koji se može objasniti onime što nedostaje s lijeve strane figure. Zamišljamo stoga stup na koji bi se Afrodita naslonila držeći jabuku. Naširoko prihvaćena teza da je Afrodita u ruci doista držala jabuku također daje kontekst priči s trojanskim princem Parisom i najljepšom boginjom koja je zaslužila zlatnu jabuku“, podsjeća Chrisanthi Tsouli, napominjući da se i dio ženske ruke koji drži jabuku, a koji jest pronađen uz slavni kip, također nalazi u Louvreu.

Originalna skulptura Venere Milske u Louvreu (lijevo) / Izvor Unsplash; replika u Arheološkom muzeju u Plaki na Milosu (desno) / Snimio Dragan Nikolić

Venera Milska trajno nadahnjuje

U sobi Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni koja odiše patinom i nekom uzvišenom povijesnom notom Kostas Paschalidis iz Odjela za kolekcije prapovijesnih egipatskih, ciparskih i istočnih starina tumačio mi je zašto su remek-djela antičkog i rimskog razdoblja poput Venere Milske zadobila pažnju i divljenje, te postala predmet inspiracije od trenutka kada je Zapad, prvenstveno Europa, odlučio da je grčko-rimski svijet prototip i paradigma naše civilizacije. Ona otada, tvrdi Paschalidis, više nije samo starogrčka. Izvor su života i obnove umjetnosti, pa čak i tema društvenih trendova. Kip Afrodite globalno su popularizirale brojne fotografije i trodimenzionalne brončane i gipsane kopije. Kipu je posvećeno više od 70 pjesničkih djela diljem svijeta. Utjecao je na umjetnost 19. i 20. stoljeća, osobito majstore nadrealizma. Pojavio se kao predložak i inspiracija u brojnim filmovima i reklamama…

„Kip Venere Milske bio je svojevrsna modna ikona 1920-ih godina. Obožavali su ga pop-art umjetnici. I dalje potiče maštu i nudi užitak svima onima koji vole umjetnost. Ako je nešto inspirativno i moćno, ne možeš zabraniti njegovu komercijalizaciju. Postoji akademski svijet, za koji je Venera s Milosa nešto vrlo specifično. A postoji i vanjski svijet u kojemu, primjerice, nije nebitan aspekt ženske golotinje. Ona je doživljavana kao izraz slobode, samopoštovanja i samosvijesti, osobito tijekom 1920-ih i 1930-ih. Remek-djela mogu imati više značenja. Primjerice, na stropu Sikstinske kapele nalazi se vjerska kompozicija. Međutim, u načinu na koji se svijet divi tome najmanje je vjerskoga. Veći dio odnosi se na renesansno remek-djelo velikog Michelangela. Svako umjetničko djelo koje inspirira ljude dobra je stvar. Jer ona su i stvorena kako bi bila moćna i nadahnuće za ljude od prvog dana njihova postojanja“, u dahu je izgovorio Paschalidis.

Božica ljepote koja je zasjenila i Posejdona

Bijeli i sjajni mramor gotovo je posvuda na Cikladima, pa je logično korišten i za izradu otočnih skulptura. U Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni nalazi se kip Posejdona s Milosa, koji je također izrađen od parskog mramora. Pretpostavlja se da je djelo istoga umjetnika koji je izradio i Afroditu. I Posejdon je pronađen u više dijelova 1877. godine, nedaleko od mjesta pronalaska kipa Venere Milske. 2,35 metara visok Posejdon prikazan je gotovo potpuno nag, s tkaninom omotanom oko donjeg dijela tijela. Pretpostavlja se da je u uzdignutoj desnoj ruci držao trozubac. Posejdonu nedostaju dio nosa, brada i kosa. I on je izrezan na sredini kipa.

„Posejdonov kip pronađen je na Milosu otprilike u isto vrijeme kao i Afroditin, te ga odlikuje isti klasični stil. Ali Afrodita utjelovljuje kip žene i ona je božica ljepote. Posejdon je strog i simbolizira ozbiljnost. Uz Afroditu je vezano mnogo više tajni. Ruke slavnog kipa izgubljene su još u 19. stoljeću, pa točan položaj Afroditina tijela ostaje misterij. Ne znamo kako su njezine ruke bile postavljene. Možda je svirala ili držala nešto. Kod Posejdonova kipa nema nikakvih tajni“, objašnjavao mi je za sparne otočke večeri Pavlos Kotronakis.

U postavu Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni nalazi se kip Posejdona (lijevo), kao i onaj za koji većina stručnjaka vjeruje da je riječ o njegovoj ženi Amfitriti, morskoj božici i kraljici mora (desno)

„Kip Venere Milske na određeni način zasjenjuje ostale skulpture iz tog razdoblja, i zbog misterija koji se vežu uz njega. Jedan od njih je i onaj o postolju, koje čuva barem djelomični potpis umjetnika. Budući da su u 19. stoljeću to djelo željeli povezati s kiparom Praksitelom i klasičnom, a ne helenističkom skulpturom, postolje je začudo nestalo. Prema imenu upisanom na postolju kipar je bio muškarac. Prvi dio njegova imena nedostaje, drugi je Andros. Dolazi iz antičkog grada Antiohije, koji se nalazio na rijeci Meandru, u Maloj Aziji. Moj je sud kako je Posejdon napravljen maestralnije i teatralnije. Gesta na skulpturi podsjeća na Aleksandra Velikog. Koristilo ju je dosta generala tijekom antičkog razdoblja, ali i bogovi. Kao i Venera Milska, i Posejdon ima svoj simbol. Ona u ruci ima jabuku, on uz desnu nogu kao potporanj ima dupina“, zaključila je Chrisanthi Tsouli.

Pavlos Kotronakis studirao je povijest i arheologiju na Nacionalnom sveučilištu u Ateni. Budući da njegova majka potječe s otoka i na Milosu je imao obiteljsku kuću, imao je sreću sudjelovati u arheološkim iskapanjima na području pretpovijesnog grada Phylakopija i sela Klime, gdje je otkriveno antičko rimsko kazalište čiji su temelji udareni oko 3. stoljeća prije Krista, a kasnije su ga obnovili i proširili Rimljani. Trenutačno na Milosu radi kao predstavnik Ministarstva pravosuđa, ali i dalje sebe smatra arheologom budući da je toliko svojeg slobodnog vremena uložio u dokučivanje niza otočkih arheoloških enigmi.

Otok Milos mnogo je više od kipa Afrodite

„Kao arheolog želim naglasiti da je Milos mnogo više od samog kipa Afrodite. Prije svega, tu su ranokršćanske katakombe izgrađene u mekoj vulkanskoj stijeni između 1. i 5. stoljeća. Jedinstvene su u grčkim i svjetskim okvirima. Na Milosu se nalaze i arheološki ostaci Phylakopija, jednog od najvažnijih i najstarijih pretpovijesnih naselja u Egejskom moru i ključnog lokaliteta za razumijevanje brončanoga doba u Grčkoj. Stoga mislim da je Milos na neki način uklet zbog kipa Afrodite. Naravno, velik dio ljudi zna za otok upravo zbog njega, ali treba uvijek imati na umu da Milos nudi mnogo više kada je riječ o arheološkim zapisima naše civilizacije“, sumirao je za kraj Kotronakis, podsjećajući me prije rastanka kako je osim Afrodite i Posejdona na Milosu pronađena i mramorna skulptura Asklepija, boga medicine i liječenja, koja se danas čuva u British Museumu.

Milos je turistima privlačan zbog prekrasnih plaža, čiji je oblik uvelike određen i vulkanskim porijeklom otoka. Zbog kipa Venere Milske, ali ne samo njega, turistički se brendira i kroz arheologiju. Dok se vraćam katamaranom za Atenu i promatram otočnu obalu u smiraj vrelog dana, razmišljam o tome koliko je još neispričanih priča zakopano ispod slojeva zemlje i vulkanskog tufa na poviješću prebogatom otoku. Venera Milska ili Afrodita, kako vam je draže, odavno je prodana. I fizički i marketinški. Red je na novim spoznajama i novim intrigantnim pričama. Jer sve je uvijek u narativu i dobroj reklami, znaju to najbolje i u Louvreu.